Ovaj sajt koristi tehničke (neophodne) i analitičke kolačiće.
Ukoliko nastavite da koristite sajt prihvatate upotrebu kolačića.

KIKINDA (Vojvodina)Putovanje u Italiju: tri centra moći i kulture antičke Italije

19.00 h:ORTIĐA, MUZEJ NA OTVORENOM U SRCU SIRAKUZE (Sicilija)režija: Karlo De Domenikotrajanje: 30’; u boji; jezik: italijanski sa srpskim titlovima“Često ste mogli da čujete da je Sirakuza najveći grčki grad i da je najlepši od svih. Gospodo sudije, istina je to što kažu“. (Marko Tulio Ciceron, In Verrem, II, 4.117)Sirakuza, četvrti grad po veličini na Siciliji, nalazi se od 2005. na Uneskovoj listi svetske baštine. Istorijski centar grada smešten je u kvartu Ortiđa, na ostrvu  povezanom sa kopnom koje su prvi stanovnici naselili još u bronzano doba. Spomenici i arheološki lokaliteti sa ovog područja predstavljaju primer izuzetnog arhitektonskog stvaralaštva koje sjedinjuje različite kulturne aspekte: od Apolonovog hrama sagrađenog u 6. veku p.n.e. preko barokne katedrale podignute na postojećim temeljima jonskog hrama boginje Atine i poznate fontane Aretuza.

*


20.00 h:OMAŽ RIMU (Italija, 2009)režija Franko ZefireliŽanr: dokumentarni film; trajanje: 21’; u bojiJezik: italijanski sa titlovima na italijanskomIgraju: Monika Beluči i Andrea Bočeli“Rim je vec imao sve, to je izuzetan grad i začudilo me je to što sam otkrio kako  je jednostavan i kako ga svi imamo u sebi. Moglo bi se o njemu pričati čitavog života” (Franko Zefireli)Dokumentarni film  “Omaž  Rimu” Franka Zefirelija, realizovan u saradnji sa Opstinom Rim i Ministarstvom  za turizam bio je predstavljen kao specijalni dogadjaj na Međunarodnom  filmskom festivalu u Rimu 2009.“Omaž  Rimu” je putovanje kroz hiljadugodišnju istoriju ovog grada, od ostataka iz epohe  carskog Rima do neizmernog arheološkog i umetničkog blaga iz potonjih vekova, od renesanse do berninijevskog baroka  i modernih arhitektonskih rešenja, koja od Rima čine muzej pod otvorenim nebom u stalnim promenama. Franko Zefireli istražuje Večni grad u njegovim najtajanstvenijim  i najčarobnijim kutovima. Tenor Andrea Bočeli i glumica Monika Beluči interpretiraju uloge Marija Kavaradosija  i Toske  u izuzetnoj reinterpretaciji “Toske”  Đakoma Pučinija, koja je u potpunosti rimska opera. Sa zidina Anđeoske tvrđave, gde kulminira  tragična  priča dvoje nesrećno zaljubljenih, reditelj odlazi na ulice i trgove centra, sledeći Gregori Peka  i Odri Hepbern na njihovom odmoru u Rimu, i Marčela Mastrojanija i Anitu Ekberg u Fontani di Trevi. Putovanje se završava sa dve značajne rimske ikone: Koloseumom i Anom Manjani, koja se pojavljuje u jednoj od svojih najdirljivijih i najbolje odigranih uloga.


*


21.00 h:ČERVETERI, GRAD I NEKROPOLA (Lacio, 2011)režija Alan Badel trajanje: 45’; boja; jezik: italijanski sa srpskim titlovimaČerveteri, osnovan pod imenom Agylla od strane tesalskih doseljenika negde u 9. veku p.n.e., docnije su osvojili Etrurci pretvorivši ga u politički i vojni centar,toliko značajan da je bio na čelu takozvanog Dodekapolisa, vojne lige, sastavljene od dvanaest etrurskih država-gradova. Červeteri je bio i vrlo aktivan trgovački centar, koji je održavao intenzivne odnose sa Grčkom.Upravo zbog svojih drevnih  korena bio je jedini etrurski grad koji je posedovao izuzetno mesto u Apolonovom svetilištu u Delfima, takozvano “Blago Agilejaca”. Grad, iz koga je potekao onaj Tarkvinije Prisk koji je u Rimu zapoceo etrursko doba monarhije, počeo je da opada u 5. veku p.n.e. izgubivši svaki značaj posle rimskog osvajanja u sledećem veku.Na vrhuncu carske epohe Červeteri je još bio poznat po svojim termama,  prema grčkom istoričaru  Strabonu posećenijim i od samog grada, koji je sada u ruševinama.U neposrednoj blizini nalazi se Nekropola, Nekropoli dela Banditača, uvrštena 2004. na listu svetske baštine UNESKO-a. Reč je o prostranom pogrebnom kompleksu, sa grobnicama u obliku okna iz perioda od  9. do 8. veka p.n.e. Od 7. do 3. veka p.n.e, na vrhuncu etrurskog perioda, nekropola se proširuje tipskim grobnicama, mogilama i grobovima u obliku kocke.Unutrašnjost ovih grobnica otkriva bogatstvo i kompleksnost duhovnog sveta Etruraca, u kojem granice između zemaljskog života i tajanstvenog i zastrašujuceg carstva onog sveta nikada nisu izvesne, a životnu radost,tipičnu za ovaj narod, uvek zamagljuje melanholična izvesnost o neizbežnom kraju.

  • Organizuje: \N
  • U saradnji sa: \N