DRVENGRAD, MOKRA GORA
Zlatni lav na 70. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, 2013SVETI G.R.A. (Italija, 2013)Režija: ĐANFRANKO ROZIŽanr: dokumentarac; trajanje; 82’; u boji;Jezik: italijanski sa prevodom na srpski
Sedmi po redu Međunarodni filmski i muzički festival Kustendorf, održaće se od 18 do 23. januara 2014. u Drvengradu, na Mokroj Gori, tradicionalnom srpskom selu koje je 2004. izgradio Emir Kustirica kao scenografiju za film “Život je čudo”.Manifestacija, u organizaciji ”Rasta International”, filmske produkcijske kuće Emira Kusturice, i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, predstaviće dela mladih filmskih stvaralaca debitanata i afirmisanih savremenih autora. Italijanski filmovi na programu, predloženi od strane Italijanskog instituta za kulturu u Beogradu, biće prikazani u okviru sekcije “SAVREMENE TENDENCIJE”. Ova sekcija je rezervisana za prikazivanje najboljih filmova prošlogodišnje produkcije i predstavljanje njihovih autora, koji će biti prisutni na Festivalu i koji će, nakon projekcija svojih filmova, održati radionice.Italijanski institut za kulturu u Beogradu učestvuje prvi put na festivalu, organizujući i podržavajući prisustvo Italije koju će predstaviti dva značajna ostvarenja:
dokumentarni film “Sveti GRA” reditelja ĐANFRANKA ROZIJA, dobitnika Zlatnog lava na 70. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji
film “Velika lepota” reditelja PAOLA SORENTINA, dobitnika nagrade za najbolji evropski film 2013. i kandidata za nagradu Oskar 2014. u kategoriji najbolji strani film
*
Protagonista dokumentarca Đanfranka Rozija, nagrađenog Zlatnim lavom na 70. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, je autoput GRA, koji u celini okružuje grad Rim. Rediteljeva briljantna pobeda dvostruko je značajna: prvo, u istoriji festivala po prvi put je ova nagrada dodeljena jednom dokumentarnom filmu, a drugo, italijanski film je ponovo dobio Zlatnog lava posle čak petnaest godina. Đanfranko Rozi je tokom dve godine putovao autoputem GRA, kako bi pre svega otkrio zivot ljudi koji stanuju u tom okolnom urbanom pejzažu. U ovim prostorima koji su u svakodnevnom dodiru sa neprestanim saobraćajem, reditelj otkriva jedinstvene ljude poput propalog plemića iz Pijemonta koji sa kćerkom živi u stanu na periferiji (pored di-džeja iz Indije), ribara koji lovi jegulje, stručnjaka za botaniku koji se bori za opstanak palmi, nadrilekara čija majka boluje od senilne demencije, plemića koji iznajmljuje svoj zamak za snimanje fotonovela, grupu vernika koji posmatraju pomračenje u Hramu božanske ljubavi pripisujući ga Bogorodici, devojke plaćene da sede u kafićima…Dokumentarac Đanfranka Rozija udaljava se od tradicije svojstvene ovom žanru i približava filmu fikcije, preuzimajući izražajne forme i osobeni izraz, na primer, iz italijanske komedije pedesetih godina ili iz filmova psihološke introspekcije velikog Antonionija. Kritika se slaže u pohvalama režijske tehnike Đanfranka Rozija koja demontira, jednu po jednu, sve dokumetarističke konvencije i otkriva filmsku stranu realnosti.
*
Đanfranko Rozi (1964), diplomirao je na Filmskoj školi na Univerzitetu u Njujorku 1993, producirao i režirao svoj prvi film srednjeg metra, “Boatman”, koji je uspešno predstavljen na Sundance filmskom festivalu, na Festivalu u Lukarnu i na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu. Ovaj njegovo prvo ostvarenje prikazale su najznačajnije televizijske mreže, od BBC do RAI.Svoj drugi dokumentarac, “Afterwords”, predstavio je 2001. godine na 57. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji. Za svoj prvi dugometražni film, “Below Sea Level”, koji je 2008. snimljen u Kaliforniji, Rozi dobija nagrade Horizont i Doc/It na 64. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji. Pored toga, ovaj film dobitnik je i brojnih nagrada na raznim festivalima kako u Italiji i tako i u drugim zemljama, a 2009. je bio nominovan i za najbolji dokumentarni film Evropske filmske akademije.Godine 2010, sa dugometražnim filmom El sicario – room 164, filmom-intervjuom sa meksičkim plaćenim ubicom, dobija nagradu Fripesci na 66. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji i nagradu Doc It za najbolji italijanski dokumetarac. Takođe, dobitnik je i nagrade za najbolji film na Festivalu dokumetarnog filma u Lisabonu i u Tel Avivu.Godine 2013. za dokumentarac “Sveti GRA”, Đanfranko Rozi dobija Zlatnog lava na 70. Filmskom festivalu u Veneciji te tako postaje prvi Italijan koji je tu nagradu dobio posle petnaest godina.Đanfranko Rozi je režirao i nekoliko dokumentaraca za kampanju “Pubblicità Progresso”. Kao frilenser, sarađivao je sa najvećim američkim kinematografskim kućama na poslovima od supervizije do nasnimavanja glasova. Držao je predavanja na Filmskoj školi na Univerzitetu u Njujorku, u Centru za kinematografiju u Meksiku i na Univerzitetskoj profesionalnoj školi u Luganu.