BEOGRAD
SLADAK ŽIVOT(Italija, 1960) Režija Federiko Felini
Žanr: drama; trajanje:174’; crno-beli
jezik: italijanski sa titlovima na srpskom;
Igraju: Anuk Eme, Leks Barker, Laura Beti, Adrijano Čelentano, Valerija Čangotini, Alen Kini, Anita Ekberg, Ivon Firno,Rikardo Garone, Nadia Grej, Đulijana Lojodiče, Marčelo Mastrojani, Niko, Anibale Ninki, Magali Noel, Liana Orfei, Umberto Orsini, Polidor, Valter Santeso, Žak Sernas, Đo Stajano
“(…) nije istina…da me Felini otkrio, da me učinio slavnom: recimo naprotiv da sam ja Felinija učinila slavnim, bar na međunarodnom planu” (Anita Ekberg, u intervjuu časopisu Resto del Karlino, 24. oktobar 2003)
Remek-delo Federika Felinija “Sladak život” odmah je izazvalo skandal i potreslo konformističku Italiju sa kraja pedesetih godina. Film predstavlja bespoštedni portret jednog frivolnog društva, nemoralnog i u osnovi očajnog, u kojem se kreću groteskne figure, preterane u njihovoj karakterizaciji, ali istovremeno prepoznatljive u njihovoj ljudskoj nesigurnosti.
Među tim likovima ističe se veličanstvena i nevina lepota Anite Ekberg, bujne mlade Šveđanke, koja posle uspešne holivudske karijere i nagrade Zlatni globus za najbolju debitantkinju 1956, dolazi u Italiju da bi 1958. snimila film sa istorijskim pretenzijama, “Nel segno di Roma”, u režiji Gvida Brinjonea i mladog Mikelanđela Antonionija.
Anita Ekberg biva primećena u ulozi ambiciozne i nesrećne Zenobije, kraljice Palmire, ali tek sledeće godine kada joj Felini ponudi ulogu u svom novom filmu “Sladak život”, umetnica stiče veliku popularnost u Italiji i širom sveta.
Uspehu filma doprinela je mnogo i nezaboravna scena noćnog kupanja u Fontani di Trevi, sa Anitom Ekberg, slobodnom i srećnom u svojoj ženstvenosti, koja remeti ne samo Marčela Mastrojanija, već i veliki deo muške italijanske publike, skandalizujući brojne moraliste demohrišćanske Italije, još daleko od socijalnih potresa šezdesetih i sedamdesetih godina.
Svestan glumičinog erotskog potencijala, koji je kombinacija čistote i instiktivne senzualnosti, Felini je odeva u tamnu odeću, prerušava je čak i u svešteno lice, ističući pomoću ovih kontrasta svu njenu lepotu. Ona je od tada Anitona, savršeno ovaploćenje ljubavnice bez predrasuda i brižne majke, uvek prisutne u snovima italijanskog muškarca.