Ovaj sajt koristi tehničke (neophodne) i analitičke kolačiće.
Ukoliko nastavite da koristite sajt prihvatate upotrebu kolačića.

Sećanje na OTAVIJA JEMU

Tri filma u sećanje na scenaristu Otavija Jemu, preminulog u decembru prošle godine u 90. godini života.

17:00

NEVIDLЈIVA ŽENA (Italija, 1969), trajanje: 91’

uloge: Đovana Rali, Karla Gravina

scenario: Otavio Jema

režija: Paolo Spinola

Laura primećuje da je suprug Andrea više ne voli, čini se da gleda kroz nju, kao da ni ne postoji. Budući da je duboko zaljubljena u njega, Laura pati, pokušava da probudi njegovo interesovanje, čak mu priznaje jednu usputnu prevaru, ali sve je uzalud. Sva Andreina pažnja je usmerena ka Delfini, drugoj ženi koja živi u istoj kući. Jednog dana, za vreme lova, pucajući u fazana, Andrea jednim metkom ubija Lauru. Čak ni tada je ne primećuje dok leži pored plena. Udaljava se u Delfininom zagrljaju, ali joj se obraća imenom Laura…

19:00

KAD SU ŽENE IMALE REPOVE (Italija, 1970), trajanje: 95’

uloge: Senta Berger, Đulijano Đema

scenario: Otavio Jema

režija: Paskvale Festa Kampanile

Pleme pećinskih ljudi otkriva novu, do tad neviđenu, životinju: ženu. Pošto su navikli da se hrane svim vrstama živih bića, čak i sebi sličnima, spremaju se da pojedu to čudno stvorenje. Zadatak da je ubije pripada mladiću koji, međutim, sa njom otkriva čari ljubavi i sakriva je u jednu pećinu. Ubrzo i drugi počinju da je posećuju. Umorna od igre ljubavi sa svim tim muškarcima, žena beži sa svojim mladim ljubavnikom. Nakon uzaludne potere, pećinski ljudi padaju u ruke agresivnog plemena žena i postaju žrtve njihovog neobuzdanog ljubavnog žara.

21:00

SAKO I VANCETI (Italija/Francuska, 1971), trajanje: 105’

uloge: Đan Marija Volonte, Rikardo Kučola

scenario: Otavio Jema

režija: Đulijano Montaldo

U Bostonu 1920. godine dvojica italijanskih doseljenika, Nikola Sako i Bartolomeo Vanceti, optuženi su za pljačku i ubistvo. Uprkos dokazima odbrane, suđenje dvojici Italijana završava se osudom na smrt: presuda izaziva senzaciju u celom svetu, budući da se više dovodi u vezu sa političkim razlozima – optuženi se deklarišu kao anarhisti – nego sa stvarnim dokazima krivice. Dvojica Italijana bivaju pogubljeni 7 godina nakon presude, u ponoć 23. avgusta 1927. godine; do poslednjeg časa uzalud izjavljuju da su nevini. Muziku su radili slavni Enio Morikone i Džoan Baez.

  • Organizuje: Cineteca Jugoslava