Dobitnicom nagrade ” SRPSKI PEN CENTAR” za prevođenje sa srpskog jezika
BEOGRADMaj, mesec kultura naroda Evrope
PREVOĐENJE KAO POSREDNIK IZMEĐU DVEJU KULTURA: iskustva i problemi u književnom prevođenju sa srpskog jezika na italijanski.Alice Parmeđani predavala je srpski i hrvatski jezik i književnost na Univerzitetima u Udinama i Trstu. Osim profesurom, bavila se i istraživačkim radom, naročito odnosom između ruske, srpske, hrvatske i italijanske književne avangarde, a od devedesetih godina bila je kulturno-jezički medijator.Objavila je eseje i književne kritike, a njeni tekstovi poput eseja “Natpisi na kamenu. Glasovi i slike iz Bosne i Hercegovine između srednjeg veka i modernog doba” (2005), na suštinski način priblizili su čitaocima u Italiji književnost zemalja Zapadnog Balkana i Dunavske regije.U poslednjih dvadeset godina radila je kao prevodilac za najznačajnije izdavačke kuće u Italiji: Feltrineli, Einaudi i Zandonai, koja je specijalizovana za objavljivanje dela srpskih, hrvatskih, bosanskih i crnogorskih pisaca, od klasika poput Ive Andrica i Aleksandra Tišme do savremenih autora kao sto su David Albahari i Dragan Velikić.Poznati su njeni prevodi romana “Gec i Majer” Davida Albaharija, “Kapo” Aleksandra Tišme, “Revolucionarni rat u Jugoslaviji 1941-1945. Sećanja i opažanja” Milovana Đilasa, i nedavno, “Severni zid” Dragana Velikića. Prevela je zbirku pripovedaka Ive Andrića :”U zavadi sa svetom”, „La storia maledetta. Racconti triestini“, “Zena na kamenu” i “Bife Titanik”.Alice Parmeđani je takođe prevela i “Vašarskog mađionicara” Jelene Lengold, prve spisateljice iz Srbije koja je dobila nagradu Evropske unije za književnost u novembru 2011.Prevela je i autobiografiju poznatog reditelja Emira Kusturice objavljenu 2011. pod naslovom ”Dove sono io in questa storia”.Nagrada Srpskog Pen centra kao najboljem prevodiocu sa srpskog jezika bice joj urucena 30. maja u Beogradu.