Završio se Drugi svetski rat u kojem je Italija opustošena ali entuzijazam zbog novonastale demokratije prožima zemlju. U klimi saradnje između antifašističkih snaga za obnovu zemlje, hiljade radničkih porodica iz centralnih i severnih područja otvaraju svoja vrata deci iz najugroženijih i najsiromašnijih krajeva Juga. Danas zvuči nadrealno da je vozu od Milana do Rima trebalo 38 sati. Ova inicijativa za veoma kratko vreme postaje nacionalni pokret koji je propagirao ideju solidarnosti i pomoći čiji su koreni u vrednostima Pokreta otpora. Takodje je ukazala i na konkretna rešenja za goruća pitanja nadoknađujući ponekad odsustvo institucija.
Ovaj dokumentarni film produkcijske kuće Cinecittà Luce rekonstruiše put koji su prešla mnoga deca iz gradova Juga, najviše pogođenih ratom, ka porodicama u centralnom i severnom delu, naročito onima u regiji Emilija Romanja, čiji je zadatak u periodu od 1948. bio da ih ugoste na neko vreme. Inicijativa je zaživela zahvaljujući grupi žena iz Komunističke partije, osetljivih na problem gladi na Jugu Italije. Mnoge porodice sa Juga ipak nisu želele da pošalju svoje mališane zato što se proširio glas da komunisti jedu decu.
Žene su neosporne protagonistkinje te ogromne organizacione mašine: Udruženje žena Italije i komiteti organizovani u svakom gradu uspevaju i pored niza poteškoća da smeste tu izgladnelu decu u kontekst dostojanstva i oslobođenja. Protagonisti ove priče, koji su sada već deke i bake, podsećaju na ovo iskustvo o kome se malo govorilo viđeno očima deteta. Kroz njihove priče Pasta nera postaje istorijsko sećanje na jedan od najboljih primera solidarnosti između Severa i Juga Italije.
Žanr: Dokumentarac
Trajanje: 62’
Jezik: italijanski (sa titlovima na engleskom)
Rezervacija više nije moguća