Italijanska kolekcija afričke umetnosti:“Kotoko konjanici, čuvari duše”Kolekcija Pjerluiđi PeroniKustos izložbe: Marija LičinaBEOGRAD,Muzej afričke umetnosti, Andre Nikolića 14 Izlozba je produzena do 2. novembra 2014.Učešće Italijanskog instituta za kulturu u Beogradu u postavljanju i izlaganju Kolekcije Pjerluiđi Peroni na izložbi pod nazivom “Kotoko konjanici, čuvari duše”, koju je organizovao Muzej afričke umetnosti u Beogradu, ulazi u okvir evropskog i bilateralnog konteksta podrške i unapređenja kulturnog izraza afričkih naroda. Izložba je realizovana povodom posete Srbiji zamenika predsednika Komisije Afričke unije, Erastusa Mvenča.
Do 2. novembra 2014. u rafiniranom i egzotičnom okviru Muzeja afričke umetnosti izloženo je više od 300 metalnih figurica polu-nomadskog naroda Kotoko, koji živi na južnim obalama jezera Čad, u Kamerunu, Čadu i Nigeriji. “Putchu Guinadji” – to je ime malih skulptura – su skulpture malih dimenzija, od bronze, gvožđa, bakra, kalaja ili legura siromašnih metala realizovanih u tehnici fuzije, čija visina ne prelazi 11 centimetara. Predstavljaju konjanike pri jahanju konja a u veoma retkim slučajevima konje bez konjanika. Smatrane su “čuvarima duše” i predstavljaju pravi oblik terapije protiv ludila i opsesivnosti.U ovom delu afričkog kontinenta rasprostranjeno je verovanje da “Putchu Guinadji” nemaju samo estetsku funkciju, već sadrže i drevna ezoterijska saznanja koja koriste šamani u razgovoru sa duhovima često uspevajući da promene realnost. Predstavljaju jednu od brojnih formi apotropejske afričke magije i smatrani su “živim” predmetima. Konj predstavlja duh pojedinca koga je obuzela bolest. Konjanik je, s druge strane, duh koji ga poseduje. Konji, ponekad, nose krokodila kako bi zaplašili zle duhove i udaljili ih od bolesnika.Konjanici su skoro uvek naoružani zato što moraju da brane bolesnika od zlih duhova, bolesti i smrti. Ova ekskluzivna kolekcija pokazuje da je svaka mala statua umetnički mikrokosmos za sebe i da u svojim malim dimenzijama poseduje aspekte velikog estetskog značaja. Reč je o “umetničkom univerzumu u minijaturi”, kako piše Pjerluiđi Peroni, kolekcionar i istraživač afričke umetnosti. Kao i sva dela “Primitivne africke umetnosti”, i “Putuchu Guinadji” naroda Kotoko navode nas da razmislimo o razlozima zbog kojih su mnogi veliki umetnici ranog XX veka – Modiljani,Marino Marini, Pablo Pikaso, Pol Sezan,Arman, Paul Kle, Alberto Đakometi, Maks Ernst i Konstantin Brankuzi – bili strastveni kolekcionari afričke umetnosti, koja im je bila velika inspiracija u njihovom umetničkom stvaralaštvu.
*
Jedan od stubova na kojima se zasniva Evropska Unija, čiji je osnivač Italija, jeste očuvanje i unapređenje jezičke i kulturne različitosti naroda. Reč je o principu koji svoju osnovu ima u Rimskim ugovorima iz 1957, kamenu temeljcu Unije. Kulturna saradnja sa afričkim zemljama koju promoviše Evropska komisija danas je definisana konvencijom o razvoju kulturnih projekata u oblasti likovnih umetnosti, dizajna, filma, muzike i fotografije, poznatom kao“Sporazum iz Cotonoua”. Osnovne smernice Evropske komisije inspirišu se i “Konvencijom o zaštiti i unapređenju raznolikosti kulturnih izraza”čiji cilj su očuvanje kulturne raznolikosti i promocija kreativnosti, usvojenoj od strane UNESKO-a oktobra 2005.u ratifikovanoj od strane Italije 19. februara 2007.“Evropska agenda za kulturu u globalizovanom svetu” iz 2007, dodeljuje kulturi važno mesto u političkom dijalogu Evropske unije sa geografskim regionima i pojedinačnim zemljama sveta. Njen cilj je promovisanje kulturne razmene i sistematsko integrisanje kulture u programe EU i razvojne projekte, u skladu sa prioritetima dogovorenim sa zainteresovanim zemljama, radi uspostaljanja laboratorije dijaloga između naroda i kultura i jačanja multilateralne kulturne saradnje, u okviru zajedničkog projekta u kojem učestvuju i pojedinačne zemlje EU.U ovom kontekstu, razvoj naroda se podržava i unapređuje u skladu sa njihovim kulturnim, jezičkim i religioznim različitostima, kako bi se očuvalo istorijsko i umetničko nasleđe, tradicija i kulturna baština koji čine istoriju ovih naroda. Reč je o velikom projektu koji ima za cilj da omogući svim narodima da daju svoj doprinos demokratskom procesu i modernosti na osnovu sopstvenih kulturnih tradicija, promociji mira i poštovanju ljudskih prava. (Sira Miori, direktor Italijanskog instituta za kulturu u Beogradu i koordinator oblasti)