Semestar italijanskog predsedavanja Savetom Evropske unijePIZA
Predavanja:
ANIKE SKOVRAN, istoričara umetnosti, vrhovnog konzervatora bivše Republike Jugoslavije, eksperta UNESKO-a i saradnika ICCROM-a
i MAJE SKOVRAN, televizijske autorke i rediteljke RTS-a, urednice kulturnog programa Metropolis;
Drugog dana IV Međunarodnog kongresa posvećenog slikarskoj baštini evropskih katedrala, koji u Pizi organizuje Zavod Opera dela Primacijale Pizana, svoja izlaganja podržana od strane Italijanskog instituta za kulturu u Beogradu predstaviće prof.Anika Skovran, istoričar umetnosti, ekspert UNESKO-a i saradnik ICCROM-a za zidne freske i Maja Skovran, televizijska autorka i rediteljka RTS-a.
Dva eksperta će govoriti o tematikama vezanim za zaštitu i konzervaciju umetničke i kulturne baštine zidnih fresaka crkava i manastira u regionu Zapadnog Balkana, koja će ilustrovati dokumentarni filmovi u realizaciji RTS-a. Posebna pažnja biće posvećena starom zidnom slikarstvu i srednjevekovnim freskama otkrivenim na zidovima crkava i manastira Crne Gore, Srbije i Makedonije.
Ova remek-dela su nastala u susretu međusobnog uticaja evropske kulture Istoka i Zapada, na prelazu između antičkog Rima –prisutnog u celom zaleđu Balkana, od Naisusa (Niš), rodnog grada grada Konstantina Velikog do Singidunuma (Beograd), Viminacijuma (Braničevo), Ulpijane (Lipljan) – i Vizantije, čiji pečat ipak ostaje dominantan.
Srpsko zidno slikarstvo doživelo je period najveće kreativnosti i umetničke raznovrsnosti u periodu između XII i XV veka. U tom smislu treba pomenuti freske manastira Studenica, Mileševa, Sopoćani, Gračanica i Dečani.
Uslediće fundamentalni uticaj italijanskog humanizma i renesanse u XIV i XV veku, koje je doba najvećeg dometa zidnog slikarstva crkava i manastira celog regiona Zapadnog Balkana.
Naime počevši od XIV veka diplomatski, trgovački i kulturni odnosi ovog regiona sa Italijom, preciznije sa italijanskim renesansnim dvorovima, sve su intenzivniji zahvaljujući brojnim kontaktima uspostavljenim preko južnog Jadrana, pre svega preko Raguze (Dubrovnik) i Kotora, koji postaju značajne luke carske Srbije Stefana Dušana (1331-1355) i baza latinske crkve na Balkanu. Humanizam i renesansa imali su veliki uticaj na intelektualce i umetnike Raguze, današnjeg Dubrovnika, a brojni su bili kulturni i umetnički kontakti između Dubrovačke Republike i “srpske srednjevekovne države” u četrnaestom i petnaestom veku.
Iako su XV i XVII vek u znaku početaka propadanja, koje koincidira sa porazom srpske vojske u bici sa otomanskim snagama na Kosovu polju 1389, u ovom periodu su nastala značajna remek-dela u manastirima i crkvama Srbije, Kosova, Crne Gore, Makedonije i, pre svega, Vojvodine i Dalmacije.
*
U predavanju će biti pomenuta neka neposredna iskustva koja se odnose na studiju procesa konzervacije i restauracije zidnih fresaka, kao i ekstremne mere u slučaju uklanjanja fresaka u manastiru Piva u Crnoj Gori , kada je ceo manastirski kompleks sa 1260 m2 fresaka, premešten radi konzervacije na drugi lokalitet.Freske su bile ponove postavljene na prvobitne zidove trobrodne crkve, transformišući u realnost metaforičku sliku crkve koja je bila srušena.
Kako svedoči ne samo ikonografski prikaz velikog teološkog znanja tog perioda, već i znalačka upotreba efikasnih tehnika, mnoge freske su mogle da se sačuvaju sve do današnjih dana. Međutim u mnogim slučajevima, usled nepovoljnih klimatskih prilika, nemara (na primer crkva u Sopocanima i manastir Piva dugo su bili bez krova), ili usled namernog rušenja, mnoga remek-dela su izgubljena ili transformisana u džamije.
Pripajanje srpskih teritorija otomanskom carstvu odigralo se 1459, posle pada utvrde u Smederevu. Po otomanskom osvajanju mnoge crkve i brojni manastiri, bogato ukrašeni kako svedoče istorijski izvori, bili su srušeni ili pretvoreni u džamije.
I znamenita ohridska bazilika Svete Sofije (Makedonija) bila je pretvorena u džamiju, kao i istoimena bazilika u Konstantinopolju (Turska) i katedralna crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu (Kosovo). Takođe u ovom gradu, velelepna crkva Svetih Arhanđela, grobna crkva Cara Dušana ukrašena podnim mozaicima kao i neke italijanske bazilike, bila je pretvorena “Sinan pašinu džamiju”.
Od “Beogradske katedrale” nije ostao ni trag, ali je nedavno na Kalemegdanu otkriven fragment natpisa u kamenu koji se odnosi na ovaj značajan spomenik iz prošlosti. U vezi sa ovim otkrićem potrebno je preduzeti temeljan i složen naučni projekat radi proučavanja, istraživanja i iskopavanja.
* * *
PROGRAM
subota 18.oktobar 2014.
pre podne:
09.30 – Debata o ulozi Instituta za restauraciju i konzervaciju:
ĐIZELA KAPONI, Visoki institut za konzervaciju i konzervaciju
MARKO ČATI, Institut za poludrago kamenje
10.15-13.30– Predstavljanje tehnika restauracije fresaka Kamposanta u Pizi i poseta gradilištu
posle podne:
14.30 Predstavljanje i diskusija povodom studija slučajeva:
MIREIA MESTRE KAMPA, Nacionalni umetnički muzej Katalonije
ANIKA SKOVRAN i MAJA SKOVRAN, Narodni muzej u Beogradu
ENDRJU AROL i DŽULIJEN LIMENTANI, Asocijacija arhitekata katedrala, Katedrala u Piterborou
MIHAEL HAUK, Evropska asocijacija graditelja katedrala, Katedrala u Kelnu